KOD HRVOJA T. : Siemox u zemlji čudesa

(20 July 2007)

U projektu naslovljenom "Near 707" prikazana je izvedba i dizajn cijevnog izlaznog pojačala nastalog po uzoru na Yoshino EAR 890, kultnog projektanta Tima de Paravicinija. Moja je kopija bila svojevrstan eksperiment kojim sam želio pokazati je li i u kojoj mjeri moguće isključivo na temelju poznate topologije izvornog high-end pojačala napraviti njegovu vjernu DIY kopiju, bez ikakvog uvida u ostale pojedinosti izvornog dizajna, poput topologije i načina izrade izlaznih transformatora, karakteristika izlaznih cijevi (KT90) i ostalih tvorničkih sitnica i začkoljica koje čine čaroliju high-enda.

Kod procjene sličnosti i kvalitete dvaju pojačala tehničke su karakteristike manje važne jer, kako mnogi audiofili često znaju reći, na osciloskopu su gotovo sva pojačala jednaka. Ishodima audio dvoboja u prvom redu presuđuju prezentacija i zvuk pojačala. Ako je tome uistinu tako, onda razlike među pojačalima ima smisla analizirati uglavnom u iznimno kvalitetnim i respektabilnim (tzv. referentnim) audio sustavima. Ovdje će zato upravo biti riječi o audio duelu u jednom takvom sustavu i našim dojmovima s time u vezi. Spomenuta se slušaonica lijepo vidi na slikama iznad.

Vlasnik ovog vanserijskog audio sustava je gospodin Hrvoj Tonković, a sustav se trenutno sastoji od sljedećih komponenti:

Izvori:

Pretpojačalo:

Izlazna pojačala:

Zvučnici:

Napajanje:

filtri:

  • Shunyata HYDRA 2
  • Shunyata HYDRA 8

kabeli:

  • Shunyata TAIPAN Alpha
  • Shunyata PYTHON HELIX Alpha
  • Wireworld ELECTRA 5.2
  • Wireworld SILVER ELECTRA 5.2.

Interkonekti:

Zvučnički kabeli:

U galeriji iznad mogu se vidjeti pojedine komponente i njihov razmještaj.

Okosnicu cijelog sustava čine zvučnici Quad ESL989, koji su se i ovom prilikom predstavili u svom prepoznatljivom stilu: prekrasno, fluidno i konzistentno srednjetonsko područje, OK bas i pomalo potisnuti najviši visoki. Za ljubitelje ozbiljne glazbe to je i više nego dovoljno. Prostorni smještaj ovih zvučnika izrazito je kritičan zbog njihove dipolne konstrukcije i interakcije s fizičkom okolinom, a u ovom su se sustavu eventualna ograničenja donekle prevladala postavljanjem difuzora-apsorbera u prostor iza zvučnika.

Jedan od najvećih problema vezanih uz Quadove predstavlja izbor pojačala, što je neuobičajeno zahtjevan i složen zadatak. Zbog ranije spomenutih karakteristika zvučnika, analitička i "hladna" tranzistorska pojačala vjerojatno će biti promašaj. Dobiveni će zvuk vjerojatno biti sterilan i neatraktivan, kao što se prema riječima vlasnika i pokazalo u slučaju Levinsonovog pojačala. Cijevni pak kandidati moraju prvenstveno imati dostatnu snagu kako bi osigurali ekstenziju i kontrolu bas područja, dovoljnu neutralnost i transparentnost u srednjotonskom području kako bi sačuvali čaroliju sredine po kojoj je ESL989 i došao na dobar glas te određenu iskričavost i živost u visokotonskom području. Nimalo lagan zadatak, osobito ako se ima u vidu ne baš bezopasna impedantna karakteristika ovoga zvučnika te mala ukupna osjetljivost od oko 83dB/1W/1m. Čak ni sami projektanti nisu sigurni koje bi to pojačalo i kakve topologije bilo najprikladnije za njihov ESL989, priznajući tako indirektno i relativnu nemoć vlastite firme na tom polju.

Mi smo na ESL989 testirali ukupno 4 pojačala. Ponio sam sa sobom svoja 2 CD-a: "Easy to Love" Roberte Gambarini i "Live at the Loa: Summer Wind" Trija Raya Browna. Roberta Gambarini je izvrsna jazz vokalistica, čiji sam CD ponio jer sam bio na njezinom zagrebačkom koncertu (Jazzarella) pa u glavi imam prilično dobru ideju o tome kako njezin glas treba zvučati. Osim toga, četvrta stvar na CD-u otkriva prljavštine u sustavu bolje od većine instrumenata, barem po mom iskustvu. Raya Browna sam ponio jer mi se sviđa i jer jako dobro znam kako zvuči na mom sustavu. Hrvoj je za ostatak večeri osigurao hrpu klasike.

Prvo smo poslušali McIntosha 275, koji je već bio priključen na sustav, zagrijan i spreman. Izvedba je bila, naravno, potpuno drukčija od onog što slušam doma. OK, drugi zvučnici, drugo pojačalo pa sve skupa i drugi zvuk. Ukratko, meni se bas učinio nešto anemičnijim, a visoki nijansu prljavijima nego što sam navikao. Zanimljivo, Hrvoj je ustvrdio da McIntosh sada, nakon njegovog mukotrpnog uparivanja pobudnih cijevi, svira daleko bolje. I na Internetu su dosta oprečna mišljenja o kvaliteti toga pojačala; očito je izuzetno osjetljivo na stanje cijevi, osobito pobudnih.

Nakon McIntosha spojili smo moj Near 707, koji je dotada bio na zagrijavanju. Na prvu loptu, zvuk se osjetno poboljšao na basu. To je ono o čemu sam ranije govorio – ti očigledno gladni i potrebiti zvučnici veću snagu pojačala uglavnom prevode kao bolji bas (govorim isključivo o cijevnim pojačalima). Sredina je bila OK, makar isprva pomalo metalna, a visoki dosta agresivni. Kako je svirka odmicala, tako su stvari sve više dolazile na svoje mjesto, no problem s visokima ipak nije do kraja nestao.

Zatim je došao red i na EAR890. Općenito gledajući, bio je to najuravnoteženiji zvuk. Istina, u basu je zaostajao od svoje kopije Neara, ali je zato bio bolji u visokima. Kao što je gospodin Zvonimir Vukovojac zaključio, EAR je zvučao nešto sličnije McIntoshu nego Nearu.

Na kraju smo poslušali i Akademiju. Linearno i precizno hibridno pojačalo zvučalo je najmanje atraktivno makar, po riječima vlasnika, bolje od Levinsona. Osobno mi je visoki dio spektra ovdje bio bolji od sva tri cijevna pojačala koja smo slušali, ali je nedostatak bas ekstenzije ipak ovo pojačalo činilo anemičnim u odnosu na konkurenciju. Kao što sam rekao na početku, ovakve i slične topologije očigledno nisu rješenje za ESL989, pa bio to Levinson, Pass ili Akademija. Doduše, mnogim je solid-state pojačalima uspjeh već i ako prežive taj sraz i ne izbezume i svoje i Quadove zaštitne sklopove.

Za zaključak toga prvog slušanja (vjerojatno bi se s njim više-manje složili svi sudionici) može se reći da je najbolju i najpotpuniju zvučnu sliku dao EAR890. Near 707 je zvučao dobro, ali ne i jednako EAR-u unatoč jednakoj topologiji. Razlike se mogu tražiti i nalaziti u mnogim detaljima, ali ponajprije u različitim izlaznim transformatorima. Uz nekoliko manjih izmjena na Nearu s ciljem poboljšanja visokotonskog dijela spektra, sličnost bi između originala i kopije trebala biti veća, što ćemo (nadam se) moći provjeriti u nekom od narednih slušanja. Naravno, bas neću dirati jer se bojim da bi mi ukućani ruke odrezali da to učinim. Stvarno je impresivan. Ovdje valja imati na umu da su sva tri pojačala zapravo odlična i da su razlike ovdje namjerno preuveličane pod perfekcionističkim povećalom jednog konzumenta, jednog recenzenta i jednog inženjera audio opreme u svrhu stjecanja što boljeg uvida i razumijevanja problema vjerne audio reprodukcije.

U drugom slušanju, nekoliko dana kasnije i u nešto drugačijem sastavu (gospodin Klanac umjesto Vukovojca), počasni gost u Hrvojevoj zemlji čudesa bio je Siemox. Moram priznati da sam sa stanovitom zebnjom nosio to pojačalo na ispit s Quadovima jer sam sada bio svjestan te njihove goleme, neutažive gladi. A moj Siemox može dati jedva 20-25W u ultralinearnom spoju! Počeli smo s ozbiljnom glazbom i pločama na prekrasnom SP10 gramofonu. Siemox se držao začudno hrabro. Istina, trebalo je i njemu i zvučnici-igli da se malo zagriju, nakon čega je zvuk bivao sve boljim i boljim. U odnosu na EAR890, Siemox ima manje snage pa je na Quadovima davao i nešto manje basa, ali je zato visokotonski dio spektra bio bolji i čišći, čak i u odnosu na McIntosh 275. Naravno, zbog nedostatka snage osjetilo se u nekoliko navrata da se pojačalo malo napreže s glasnijim dionicama, ali to nije bilo ništa takvih razmjera da bi iole pokvarilo slušanje. Sve u svemu, bila je to lijepa prezentacija jedne izrazito muzikalne kombinacije, koja je "trajala dugo (oko 3 i pol sata), a prošla u tren oka" i tijekom koje je Siemox dao sve najbolje od sebe, meni na diku i ponos.

Što reći za zaključak?

Bilo je to zanimljivo i poučno iskustvo, koje mogu ponajviše zahvaliti domaćinu, gospodinu Hrvoju Tonkoviću, i njegovoj ljubaznosti, otvorenosti za eksperimentiranje i priličnoj hrabrosti da u svoj pomno birani i ne baš jeftin sustav pripusti DIY smutljivce.

Očito je da ESL989 nemaju bez vraga aureolu teških zvučnika i da onaj tko se odluči za te zvučnike dobiva nebrušen dijamant, koji iziskuje dugotrajnu potragu za odgovarajućim pojačalom i dobru akustičku prilagodbu interijera da bi zasjao u punom sjaju.

Na moje zadovoljstvo, očito je da i DIY pojačala imaju svoje mjesto u ovako zahtjevnim sustavima, naravno uz pravilan odabir odgovarajuće topologije i eventualne modifikacije i prilagodbe. Kažem "eventualne" prilagodbe jer u mojem sustavu, sa srednje do visoko osjetljivim zvučnicima, i Near i Siemox i Akademija imaju sasvim dovoljno snage da zvuče i više nego odlično u svim aspektima reprodukcije (na primjer, ja se Neara kod sebe niti ne usudim žešće pojačati od siline basa, koji je na Quadovima baš "taman"?!).

Naravno, intelektualna znatiželja ovime ne prestaje. Postoje naznake da će uskoro biti nekih prinova u Hrvojevom sustavu, pa će se neka druženja i eksperimenti vjerojatno ponoviti, na zadovoljstvo ne samo svih prisutnih nego, nadam se, i vas.

COPYRIGHT NOTICE
This material is not public domain. It is provided for your personal use only and may not be reproduced, re-distributed, re-transmitted, copied or otherwise used in any form without the express written permission of the author. You may not upload this material to any public server, on-line service, network or bulletin board without the prior written permission of the author. The use or copying of the contents of this page, in whole or in part, for any commercial purpose is expressly prohibited.

...to top of page