TUBE BUFFER
English version
(6 December 2007)
Update: 20 March 2008
U privatnoj korespondenciji sa samograditeljima, Siemensovu E88CC također smo navodili kao preporuku za ovaj buffer (isključivo na temelju vlastitih slušnih zapažanja). Naknadno smo i nju izmjerili te ustanovili da poput Telefunkenice i ova cijev ima niska harmonička izobličenja konstantnih vrijednosti u cijelom frekvencijskom spektru, što je prema nama jedna od važnih odrednica kvalitetnog zvuka. Zanimljivo je da nam se zvuk Philipsove E88CC nije nimalo svidio, unatoč posebno istaknutoj oznaci SQ koja nam je trebala sugerirati njezinu osobitu kvalitetu. Naknadna mjerenja pokazala su da smo zapravo slušali neispravnu cijev. Naime, radilo se o rabljenoj cijevi kod koje je jedna trioda uslijed potrošenosti davala pretjerana izobličenja, što se jasno vidi iz priloženih mjernih dijagrama.
 |
|||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Siemens E88CC A-Frame: distortion vs. frequency | Siemens E88CC A-Frame: distortion vs. frequency | Philips E88CC SQ: distortion vs. frequency for the weak triode | Philips E88CC SQ: distortion vs. frequency for the weak triode | Philips E88CC SQ: distortion vs. frequency for the good triode | Philips E88CC SQ: distortion vs. frequency for the good triode |
Update: 15 March 2008
Eksperimentirajući s E88CC cijevima raznih proizvođača, pokušali smo prije nekoliko mjeseci utvrditi za potrebe ovoga projekta ima li među spomenutim cijevima kakvih slušnih razlika te, ako ima, kako se te razlike očituju i koja bi bila naša eventualna preporuka. Tada smo zaključili da je od isprobanih cijevi zvučno najkvalitetnija bila Telefunkenova E88CC, koja je ujedno bila i naša svesrdna preporuka. Budući da su sluh i ukus vrlo individualne stvari te da je spomenuta cijev osjetno skuplja od konkurencije, određena skepsa dijela audiofilsko-samograditeljske populacije prema utemeljenosti ovakve subjektivne (pr)ocjene posve je očekivana i prirodna reakcija. Odlučili smo stoga otići korak dalje i napraviti mjerenja harmoničkih izobličenja buffera sa svakom od tri ranije spomenute cijevi (Telefunken, Tesla, Zaerix) te usporediti rezultate kako bismo utvrdili korespondiraju li i u kojoj mjeri s našim slušnim rezultatima. Ono što se iz mjerenja jasno vidi je da buffer s Telefunkenovom cijevi ima najmanja harmonička izobličenja te da su njihove vrijednosti konstantne u cijelom frekvencijskom opsegu. Kod ostale dvije cijevi harmonička izobličenja su veća, a za više harmoničke komponente ta izobličenja padaju povećanjem frekvencije. Uzmemo li da je jedan od postulata dobrog zvuka da se promatrani uređaj treba jednako ponašati za bilo koju frekvenciju u audio spektru, postaje jasnije zašto nam se Telefunkenova cijev najviše svidjela. Naravno, postoje i mnoga druga mjerenja koja bi se mogla provesti za potpuniji uvid, no za potrebe ovoga projekta i ova su dovoljno znakovita i nedvosmislena.
Na kraju, za one koji će se snebivati kako netko može prepoznati tako mala izobličenja i tako male razlike u apsolutnom iznosu: ne, mi nismo šišmiši. Mi samo dopuštamo mogućnost da je moguće uočiti malu, suptilnu razliku prilikom reprodukcije kompleksnog signala kakav je glazba ovako različitim bufferima. Ljudsko uho i mozak možda ne mogu detektirati tako male apsolutne vrijednosti i promjene, ali vjerujemo da je slušni mehanizam iznimno osjetljiv na relativne/komparabilne promjene u harmoničkoj strukturi reproduciranog signala.
 |
|||||
 |
 |
 |
 |
 |
 |
| Telefunken E88CC: distortion vs. frequency | Telefunken E88CC: distortion vs. frequency | Tesla E88CC: distortion vs. frequency | Tesla E88CC: distortion vs. frequency | Zaerix E88CC: distortion vs. frequency | Zaerix E88CC: distortion vs. frequency |
6 December 2007
Budući da se ovaj članak nalazi u rubrici za novajlije, nećemo o teškim stvarima. Dapače, pokušat ću u što kraćim i razumljivijim crtama predstaviti jednostavan dizajn cijevnog sljedila, koje će svakom početniku moći poslužiti kao prvi korak u svijet vakuuma i slobodnih elektrona.
Ovaj je dizajn fleksibilan jer omogućava korištenje različitih cijevi, više radnih točaka te ostalih aktivnih i pasivnih dijelova, dok s druge strane ne iziskuje neko osobito poznavanje rada cijevi i audio elektronike. Sve nužne proračune pokušat ću objasniti što jednostavnije. Budući da ovaj dizajn ni u kome slučaju ne predstavlja krajnje domete cijevne topologije već, naprotiv, njene same osnove, treba ga prvenstveno shvatiti kao edukacijski projekt zanimljive uporabne vrijednosti i dobru polazišnu točku za kompleksnije projekte i daljnju razradu.
Dakle, čemu služi buffer?
Buffer ili naponsko sljedilo je sklop za impedancijsku prilagodbu nekog izvora potrošaču, koji nema naponsko pojačanje. On ima strujno pojačanje, a time i pojačanje snage. U audiju ga u pravilu koristimo kad trebamo pretpojačalo koje ne treba imati pojačanje, ali treba imati regulaciju glasnoće te niskoimpedantni spoj prema izlaznom pojačalu.
Triode male snage ovdje su dobar izbor zato što će nam omogućiti nekoliko stvari: jednostavnost spoja, malen izlazni otpor cijevi, pristojnu linearnost bez dodatne povratne veze itd. Pored navedenog, valja imati na umu i da su elektronske cijevi u pravilu naponska pojačala, koja nisu sretna s velikim strujnim opterećenjima. Prevelika izlazna struja uvijek rezultira povećanjem harmoničkih izobličenja, i to uglavnom parnih ako se koristi jedan aktivni element u SE spoju. Kad smo već kod izobličenja, treba napomenuti da će cijevni buffer generirati mali postotak izobličenja. Ta će izobličenja biti dominantno parna, što u kombinaciji s izobličenjima jednostavnijih PP pojačala (na bazi čipova, npr. gainclone), koja su uglavnom neparna, može rezultirati ukupno prihvatljivijim zvukom sustava. Iz osobnog iskustva mogu reći da takva kombinacija mojim ušima zvuči daleko slušljivije, opuštenije, uvjerljivije i muzikalnije od gainclonova spojenih na druge tipove pretpojačala ili samo na atenuator.
Triode
Trioda je elektronska cijev koja ima tri izvoda; katodu, anodu i rešetku. Katoda emitira elektrone u okolni zrakoprazni prostor, anoda te elektrone privlači svojim visokim pozitivnim potencijalom, dok rešetka svojim prednaponom određuje koja će količina elektrona dospjeti do anode. Budući da je snaga koja se koristi na rešetki za modulaciju anodne struje daleko manja od snage koja se modulacijom dobiva, imamo pojačalo. To pojačalo možemo okarakterizirati s pomoću tri parametra; pojačanje, strmina i izlazni otpor. Ovi se parametri donekle mijenjaju za različite radne točke pa je karakteristike konkretne triode najjednostavnije odrediti analizom njezinih izlaznih karakteristika. Za primjer ću uzeti izlaznu karakteristiku elektronske cijevi ECC88 firme JJ, koja je prikazana na sljedećem dijagramu.
Izlazna (ili anodna) karakteristika pokazuje ovisnost izlazne, anodne struje (ordinata) o anodnom naponu (apscisa) za nekoliko prednapona rešetke. Za svaku radnu točku možemo odrediti pojačanje, strminu, izlazni otpor pa i približnu razinu harmoničkih izobličenja. Neki od ovih parametara ovise i o opterećenju triode te veličini izlaznog napona. U nastavku teksta analizirat ćemo radnu točku A, koju sam odabrao za ovu prigodu.
Za točku A iz dijagrama vrijedi:
Ia=10mA, Ua=70V i Vg=-1V.
Pojačanje možemo odrediti ucrtavanjem horizontalne dužine označene crvenom bojom, koja spaja dvije susjedne krivulje (za Vg1=0 i Vg2=-2V). Na apscisi očitavamo pripadne vrijednosti anodnog napona (Va1=35V i Va2=105V). Pojačanje dobijemo tako da podijelimo razliku anodnih napona s razlikom napona rešetke. U ovom primjeru to je:
mu=(105-35)/(2-0)= 70/2=35.
Proizvođač deklarira mu=33.
Jednostavno rečeno, da bismo dobili pojačanje mu za određenu radnu točku, trebamo izmjeriti promjenu anodnog napona u odnosu na unaprijed određenu promjenu napona rešetke.
Strminu (transkonduktanciju) možemo odrediti ucrtavanjem vertikalne dužine označene žutom bojom, koja spaja dvije susjedne krivulje (za Vg1=0 i Vg2=-2V). Na ordinati očitavamo pripadne vrijednosti anodnih struja (Ia1=3mA i Ia2=22mA). Strminu S dobijemo tako da podijelimo razlike anodnih struja s razlikom napona rešetke. U ovom primjeru to je:
S=(22-3)/(2-0)=9,5mA/V .
Proizvođač deklarira S (gm)=12,5mA/V . Naš je rezultat manji (i djelomično pogrešan) jer smo strminu mjerili i u nelinearnijem dijelu karakteristike (od točke A prema dolje).
Unutrašnji otpor Ri možemo odrediti ucrtavanjem dužine označene plavom bojom, koja se nalazi na tangenti krivulje i prolazi kroz točku A. Za simetričnu promjenu anodne struje pronađemo pripadnu promjenu anodnog napona. Kada podijelimo te dvije veličine, (dVa/dIa) dobit ćemo Ri. U ovom primjeru to je:
Ri=(85V-55V)/(15mA-5mA)=3koma.
Proizvođač deklarira Ri= 2,6koma.
Veza između navedenih parametara jednostavno se izražava sljedećom formulom:
mu=S*Ri
Pravac opterećenja (loadline)
Kada mjerimo mu, pretpostavljamo da se anodna struja ne mijenja. To znači da cijev nije opterećena nikakvim trošilom, što u stvarnosti nije slučaj. Svako izlazno pojačalo ima neku (nikako beskonačnu) vrijednost ulaznog otpora koju moramo uzeti u naš proračun. To ćemo učiniti tako da za našu radnu točku ucrtamo pravac ili liniju opterećenja. Nekoliko takvih pravaca prikazano je sljedećoj slici.
B pravac predstavlja opterećenje Ropt=10koma, C 5koma, D 2,5koma te E 1,4koma.
U dijagram možemo ucrtati i neki drugi radni pravac za neko drugo opterećenje. Nagib tog pravca dobivamo tako da za neku poznatu promjenu struje, koristeći Ohmov zakon, odredimo pripadnu promjenu anodnog napona, prema sljedećoj formuli:
dVa=dIa*Ropt .
Dobiveni pravac ucrtamo tako da prolazi željenom radnom točkom. Promatrajući različite pravce opterećenja, dolazimo do dva glavna zaključka. Prvi zaključak je da se smanjenjem opterećenja smanjuje i pojačanje mu. Primjerice za pravac D, pojačanje mu iznosi samo 15!!
Drugi zaključak je da promjene anodnog napona nisu jednake za jednaku promjenu napona rešetke u odnosu na radnu točku. Gledajući pravac D, za promjenu napona rešetke s Vg=-1V na Vg=0V promjena dVa je 17V, dok je za promjenu napona rešetke s Vg=-1V na Vg=-2V promjena dVa= 13V. Ova nesimetričnost je uzrok harmoničkih izobličenja, što nas dovodi do očiglednog zaključka da se izobličenja povećavaju smanjenjem opteretnog otpora jer za jednu poluperiodu radni pravac sve više ulazi u nelinearniji dio karakteristike.
Izbor radne točke
Izbor radne točke ovisi o više faktora, od kojih su klasa rada, maksimalni hod anodnog napona (duljina linije opterećenja) te veličina opterećenja (nagib linije opterećenja) najvažniji. Na sljedećoj slici ucrtano je nekoliko točaka i mogućih radnih pravaca.
Radnu točku A (crna ili žuta linija) koristiti ćemo kada nam je potreban velik hod signala, kao npr. kada trioda radi s velikim pojačanjem kao pobudno pojačalo u sklopu izlaznog pojačala snage. Radni pravac postavljen je u najlinearniji dio karakteristike da bi izobličenja bila najmanja moguća. Međutim, trioda sada radi pod najvećim opterećenjem, koji joj može drastično smanjiti radni vijek. Dogodi li se još da se opterećenje poveća (primjerice, zbog reaktivnih komponenata opterećenja), radni pravac može lako ući u područje iznad dopuštene disipacije (1,8W), što može dovesti do pregrijavanja triode.
Radne točke B i C nalaze se u, uvjetno rečeno, optimalnom području rada prikazane triode. Područje linearnog rada za potreban hod signala je dovoljno veliko, disipacija nije prevelika, a dugovječnost je zajamčena. Ovo područje se i najčešće koristi u pretpojačalima i sličnim aplikacijama. To je ujedno i područje za koje proizvođač deklarira nazivne karakteristike triode. Nije stoga čudno što se mnogi projektanti i audiofili kunu da im ECC88 najbolje zvuči kada joj je radna točka postavljena baš u ovo područje.
Područje radnih točaka D i E odabrat ćemo kada nam je potreban mali hod signala, kada je opterećenje triode malo (veće od 10koma da se osigura linearnost i što manja izobličenja) te kad imamo limitirani napon napajanja (kada ga primjerice deriviramo iz napona napajanja tranzistorskog pojačala i sl.). Na primjer, ove radne točke možemo koristiti kad dizajniramo buffer s malim hodom signala (nekoliko volta) i malim opterećenjem (10-100koma), kao što je ovaj. Ovakva jednostavna analiza može se primijeniti i na druge triode prikladne za ovaj projekt, poput ECC81, 82, 99 itd. Naravno, u tom slučaju ćete za proračune i odabir najboljih radnih točaka, potrebnog napona napajanja, prednapona rešetke itd. morati koristiti izlazne karakteristike tih trioda.
Ovo vam je sasvim dovoljno teorije da se osovite na vlastitu lemilicu.
Izvedba
U ovom projektu radnu točku stoga postavljam na rub zona B-C i D-E. Anodna struja je 10mA pri anodnom naponu Va=70V te naponu rešetke od Vg=-1V. Izvedba buffera prikazana je na sljedećoj slici.
Da bismo triodu postavili u odabranu radnu točku, koristimo strujni izvor sastavljen od N- kanalnog JFET BF245C i pripadnog source otpornika. Osnovni razlog za korištenje strujnog izvora je to što predstavlja beskonačni otpor za izmjenični signal. Što veći otpornik, to bolje za linearnost sklopa, kako smo već prije ustanovili u analizi radnog pravca. U praksi taj otpor strujnog izvora zapravo i nije beskonačan, ali je dovoljno velik. Pogledamo li izlaznu karakteristiku navedenog JFET-a prikazanu na sljedećoj slici,
vidimo da struja Id u području napona Vds od 5 do 15V raste približno za 0,5mA, na temelju čega procjenjujemo da će dinamički otpor strujnog izvora biti približno 20koma. Ako bismo takvu vrijednost željeli postići samo otpornikom, za struju Ia=10mA trebao bi nam pomoćni negativni napon od 200V!!! Ovako, i napon od -15V bit će sasvim dovoljan.
Nadalje, za struju od 10mA, vrata (gate) JFET-a treba biti na prednaponu od približno -1,5V. Koristeći Ohmov zakon, dobivamo da je vrijednost R5 i R6 približno 150oma. S obzirom na veliko rasipanje karakteristika JFET-a, vjerojatno će trebati vrijednost tih otpornika dodatno namjestiti da bismo dobili struju od baš 10mA. To se najlakše izvodi tako da se umjesto otpornika za početak postavi trimer od približno 250oma te da se mijenjajući njegov otpor namjesti struja od 10mA. Zatim se izmjeri točna vrijednost otpora trimera i zamijeni fiksnim otpornikom. Ovdje napominjem da treba koristiti JFET BF245 tranzistore s C sufiksom, koji označava struju Idss veću od 10mA. Ako nemamo takav tranzistor, mogu se koristiti dva BF245B spojena u paralelu ili pak bilo koji drugi N-kanalni JFET s strujom Idss većom od 10mA.
Rešetke trioda postavljene su na nulti potencijal otpornicima R3 i R4 (nema potrebe za postavljanjem ulaznog veznog kondenzatora), a negativni prednapon u odnosu na katodu dobije se automatski, forsiranjem struje od 10mA kroz triodu i JFET. Može se dogoditi da taj prednapon nije baš točno Vg=-1V, što ovisi o karakteristikama samih trioda, proizvođaču i donekle o starosti odnosno potrošenosti triode. Strujni izvor ovdje pokazuje još jednu dobru karakteristiku, a to je da triodu drži automatski cijelo vrijeme u istom položaju radne točke, što nije slučaj za neke druge načine izvođenja prednapona.
U normalnom radu, katoda se nalazi na pozitivnom potencijalu jednakom prednaponu triode, koji ovdje iznosi 1V. Katodu (koja je izlazni priključak buffera) treba zato spojiti preko odvojnih kondenzatora (C1 i C2) na izlazne priključnice. Vrijednost kondenzatora ovisi o opterećenju sljedećeg stupnja (obično ulazni otpor izlaznog pojačala). Njegova minimalna vrijednost može se približno izračunati prema:
C=1/(62,8*R).
U proračunu je zanemaren izlazni otpor triode, a donja granična frekvencija izosi fHP=10Hz. Tako za primjerice R=10koma, dobivamo C=1,6uF.
Radni napon kondenzatora treba iz sigurnosnih razloga biti veći od anodnog napona. U izvedbenom primjeru odabrana je vrijednost kondenzatora C1=3u3/100V, dok u shemi napisana vrijednost 10uF predstavlja varijantu "za svaki slučaj".
Napon napajanja buffera je +70/-15V. Na samoj pločici predviđena su dva jednostavna stabilizatora sastavljena od serijskog tranzistora i zener diode kao reference. Napon na ulazu stabilizatora treba biti za minimalno 5V veći od izlaznog (što bi za ovaj primjer značilo +75/-20V). Za stabilizator anodnog napona treba uzeti zener diodu od 70V, 0,5W. Vrijednost otpornika R9 izračunavamo prema formuli:
R9=(Vin-Va)/Izd=(75-70)/0,003=1666oma, uzmemo 1500oma.
Za stabilizator negativnog napona treba uzeti zener diodu od 15V, 0,5W. Vrijednost otpornika R10 izračunavamo prema formuli:
R10=(Vin-V-)/Izd=(20-15)/0,005=1koma.
Nominalni napon kondenzatora treba biti prilagođen naponu ispravljača, pa u ovom primjeru treba koristiti 100V-ne kondenzatore u stabilizatoru anodnog napajanja te 25V-ne u stabilizatoru negativnog napajanja.
Izvedba ispravljača
Ispravljači za cijevne uređaje znaju biti prilično komplicirani, a katkada iziskuju i teško nabavljive i nestandardne dijelove. Kako bih vas poštedio bespotrebnih glavobolja, predstavit ću vam (za promjenu) jedan jednostavan ispravljač za čiju gradnju možete koristiti lako nabavljive i jeftine dijelove. Shema ispravljača prikazana je na sljedećoj slici.
Glavni dio ispravljača je mali mrežni transformator (EI ili toroid) s 2 sekundara od po 9V ukupne snage 10VA. Jedan sekundar koristi se za grijanje cijevi preko otpornika R4 i R5, koji služe za smanjenje napona grijanja s 9 na 6,3V te za ublažavanje strujnog udara kroz grijače prilikom uključenja, kada su grijači triode još hladni. Cijevi različitih proizvođača mogu imati različitu nominalnu struju grijanja pa ćete eksperimentalno morati utvrditi najbolju vrijednost ovih otpornika. To ćete napraviti tako da prilikom uključenja buffera provjerite napon na grijačima, koji treba iznositi 6,3V. Vrijednost otpornika na shemi od 3,9oma odgovara struji grijanja od 0,365A.
Možda će se neki čitatelji sada pitati zašto ovdje nije korišten istosmjerni, stabilizirani napon za grijanje. Odgovor je jednostavan: buffer je sklop u kojem je pojačanje jedinično i nema kritičnih točaka na koje bi izmjenični napon mogao iole značajnije utjecati. Drugo, izolacija grijača indirektno grijanih trioda daleko je bolja pri frekvenciji od 50Hz nego pri pojavi visokofrekventnih harmoničkih produkata iz nedovoljno kvalitetno napravljenih ispravljača i stabilizatora.
Drugim sekundarom transformatora napajamo ispravljače anodnog i pomoćnog negativnog napona. Ispravljač anodnog napona sastoji se od malog mrežnog transformatora 220V/24V spojenog naopačke i pripadnog ispravljačkog sklopa. Napon od 9V se tako transformira prema gore na vrijednost od oko 80V. Ispravljanjem se na kondenzatoru C1 dobiva napon od približno 115V, koji se RC mrežom dodatno filtrira i spušta na potrebnih 75V. Ako će radni napon znatnije odstupati od te vrijednosti (75V), trebat će ga mijenjanjem vrijednosti otpornika R1 namjestiti na ispravnu vrijednost. Valja imati na umu da napon veći od 75V može previše zagrijavati stabilizatorske tranzistore, dok premali napon može smanjiti ili potpuno isključiti stabilizaciju napona.
Negativni pomoćni napon dobiva se spojem za udvostručavanje napona, koji se sastoji od dioda D5 i D6, kondenzatora C3 i C4 te RC mreže R3-C5. Napon na izlazu ovog ispravljača ima vrijednost od oko -18V, što je dovoljno za pogon buffera. Naravno, ima još mnogo načina kako napraviti ispravljač, ovisno o dostupnom materijalu i financijskim sredstvima te vlastitoj maštovitosti i inspiraciji. Primjer prikazan ovdje provjeren je u praksi i radi izvrsno te u potpunosti zadovoljava postavljene zahtjeve.
Zaključak
Cilj ovog članka bio je prikaz izrade jednostavnog cijevnog buffera, uz objašnjenja teorije rada elektronskih cijevi i matematičkih proračuna nužnih za izradu ovog uređaja i njegovih inačica s eventualno drugim cijevima i materijalom. Dakle, dali smo vam ribu i još vas naučili kako se lovi. Sada su vam, nadam se, jasnije i ostale izvedbe buffera prikazane na ovim stranicama u sklopu projekata "Tube-buffered Gainclone" i "pretpojačalo s ecc86". Članak ću završiti mjernim i slušnim rezultatima buffera prikazanog u ovom članku.
Dakle, buffer sam smjestio u staru kutiju jednog industrijskog SPS-a, koja mi je prije desetak godina služila kao cijevno pretpojačalo u SRPP verziji. Za ovu sam prigodu prilagodio visoki napon i grijanje, dodao negativni pomoćni napon, povezao žice i buffer je bio spreman za slušanje. Sve u svemu, sat-dva posla.
 |
 |
 |
 |
Nakon zagrijavanja, slijedilo je prvo testiranje (sa Zaerixovom E88CC). Izmjerene su sljedeće karakteristike:
- pojačanje A=0,98
- frekvencijski opseg (Vout=1VRMS, +/- 0,5dB) 15Hz - 250kHz
- THD (1kHz, Vout=1VRMS) THD=0,05%
- odnos signal-šum SN=65dB
- izlazni otpor Rout=70 oma
- maksimalni ulazni-izlazni signal Voutmax=10Vpp.
Dobivena su mjerenja očekivano dobra. Buffer koji radi kao buffer: jedinično pojačanje, mala izobličenja, veliki frekvencijski opseg, velik hod signala zahvaljujući prednaponu s JFET strujnim izvorom te mali izlazni otpor. Izlazni se otpor buffera inače može približno odrediti iz strmine triode, prema formuli:
Rout=1/S,
što bi u našem slučaju za S=12mA/V iznosilo Rout=84 oma. Znači, izmjereni je rezultat čak i bolji od teorijski pretpostavljenog. Pa fino. A sada slušni dojmovi...
Najprije sam buffer spojio umjesto Uskoka na Siemox i Slavooye. Zvuk tak-tak, srednja žalost. Prosječan u basu, hrapav i prašnjav, nedefiniran u visokima... Toliko truda da bi zvučao kao neko tranzistorsko smeće?! Nije valjda. Doduše, Zaerix i nije neko cvijeće i bilo bi pametno staviti nešto bolje… znam da negdje u kutku pećine s dragocjenostima za zagrobne dane čuči jedna Telefunkenova E88CC. Ako s njom bude zvučalo isto, rekoh, buffer ću darovati kao pročistač karme prgometskom društvu proučavatelja zen-koana. ;-)
No, s Telefunkenicom sasvim neka druga pjesma. Kao nekom čarolijom, bas se sredio, visoki se pročistili, na pozornici su rastvorili zastore i upalili reflektore. Tko bi rekao da je tolika razlika među cijevima?! Za svaki slučaj, probali smo još i Teslinu E88CC: čujno tamniji i zatvoreniji karakter, ne baš osobito impresivan. Vratismo Telefunkenicu. Nakon određenog vremena i hrpe preslušanih CD-a, zaključak je da kombinacija buffer-Siemox zvuči lošije od kombinacije Uskok-Siemox. Dobro, bilo bi stvarno bedasto da zvuči bolje. Uostalom, ovaj je buffer tako i tako namijenjen čipovima. Vadimo stoga pojačalo s LM3875 (IGC).
Zvuk LM3875 s ovim bufferom ostavio nas je u prvi mah bez teksta. U nevjerici smo čak išli mijenjati zvučnike, pripisujući neočekivano dobar zvuk ponajprije odličnim Slavooyima. No i nakon promjene zvučnika, zvuk ostaje iznenađujuće kvalitetan: otvoren, dinamičan, definiran, detaljan, čist, svilenkast i punokrvan. Raniji TBIGC je već bio značajan napredak u odnosu na "goli" čip, ali ovo sada je nesumnjivo pun pogodak, koliko god to možda sumanuto i nevjerojatno zvučalo. Kombinaciju stoga ostavljamo da nam svira još neko vrijeme, dok sve ne isprobamo i na Tannoyima. Pokraj svih ovih cijevnih monstruma na raspolaganju, to je veliko priznanje.
Ukratko, ako znate lemiti, nemate baš previše love, a želite dobar zvuk, želite stvarno dobar zvuk, onda od srca preporučujem LM3875 s ovim cijevnim bufferom. No, napominjem: možete štedjeti na svemu, ali na cijevi za buffer NIKAKO. Cijev mora biti vrhunska – Telefunken, Mullard ili Amperex PQ. Ostalo ovdje jednostavno nije vrijedno truda, vjerujte mi na riječ. (-v)
Visitors since 30 Aug. 2010
COPYRIGHT NOTICE
This material is not public domain. It is provided for your personal use only and may not be reproduced, re-distributed, re-transmitted, copied or otherwise used in any form without the express written permission of the author. You may not upload this material to any public server, on-line service, network or bulletin board without the prior written permission of the author.
The use or copying of the contents of this page, in whole or in part, for any commercial purpose is expressly prohibited.