2009 HIGH END SHOW MUNICH
- Other HES reports:
25 May 2009
U mnogim ćete prilikama od "znalaca" i onih koji misle da to jesu čuti da sajmovi HI-FI audio opreme nisu reprezentativna mjesta za procjenu i ocjenu vrijednosti audio sustava. Tek kada određeni sustav ili komponentu poslušate kod kuće i na miru dezinsecirate Vama omiljene glazbene bravuroze, moći ćete s pravom dati palac gore ili dolje. Kakvog onda ima smisla odjahati 600 km na sjever ako je naš cilj unaprijed osuđen na propast?! Hm...možda zato što se u lokalnoj metropoli memljivost i vrućina lijepe kao preteški uteg na svaku vedru i konstruktivnu misao i vuku je u bezdan bezvoljnosti? A možda zato što je prošli put na sajmu u Minhenu bilo stvarno zanimljivo i poučno, a i moglo se čuti dobrih sistema koje što zbog težine, što zbog volumena, a što zbog cijene nikada nećemo moći poslušati kod kuće? Bilo kako bilo, ako baš i nismo mogli prije puta sa sigurnošću odrediti smisao svoga izleta na sjever, sada nam je po povratku sve jasno. Sajam smo posjetili sva tri dana njegova trajanja i vratili se s iskustvima i dojmovima koji su na trenutke poprimali obilježja trilera.
U petak tako stigosmo u Minhen u rano popodne. Nije nam bila namjera odmah zapaliti na sajam već malo odmoriti, negdje nešto popiti i pojesti i obaviti kakav šoping u centru. Međutim, proljetni pljusak stuštio se svom silinom pa silom prilika odlučismo ipak otići do sajma, koji je otvoren do 6 popodne, računajući da će se kasnije vrijeme valjda malo popraviti. Osim toga, pivnice rade i navečer, a za šoping ima vremena i sutradan. Na sajam stigosmo tek toliko da obiđemo nekoliko soba za koje smo već ranije odlučili da ih ne smijemo zaobići. Jedna od njih je bila i soba Jeana Hirage, legende i pionira ovog našeg hobija, nekadašnjeg urednika glasovitog časopisa L'Audiophile, autora nekoliko knjiga, osobenjaka, idola... Kada smo nešto prije 6 upali u njegovu sobu, svirao je neki pop iz osamdesetih. Loše, loše i beznadno. Produkcija za -1. Zatim je uslijedilo nešto normalno i slušljivo i puuno bolje. Upečatljiva dinamika, odličan bas, velik zvuk, super ..ups.. Hiraga se glavom i bradom samozatajno mota u blizini. Zvučnici izgledaju kao Alteci, ali je horna nešto drugo. Elektronika je od Švicaraca iz Audio Consultinga. To su oni što motaju trafiće srebrnom žicom i drvene gumbe od pojačala lakiraju posebnim lakom da bi ih mogli prodati za par stotina ojra. Taman kad je postalo zanimljivo, jedan se "Hans" diže iz prvog reda i odvali onako grleno "Es ist sechts uhr, das ist alles für heute" (ili tako nekako). Ipak, nekoliko neobuzdanih Francuza diglo se na noge, počelo se domunđavati nešto na francuskom i ajd, ipak ne moramo svi van, bit će još malo glazbe. Bijah sretan, što se ono kaže, kao prase u blatu. Pomislim da je sada pravi trenutak da ulovim Hiragu, koji se osamio tamo na kraju sobe, i postavim mu nekoliko pitanja koja su me kopkala. Izbrojim do deset i "Ekskjuz mi mister Hiraga, vot horn is det?" (Canceller sjedi u publici i čujem kako se ne može suzdržati od komentara: "Brdi vonts jam jam" :) U sljedećih nekoliko minuta, napričasmo se do sita. Zvučnik je novi Altec 604 s posebno izrađenom multicell hornom, mislim da reče od bronce. Dao mi je jednu sa strane nemontiranu, ima u njoj kila i pol. Pa kako je to montirao, zašto mu je skretnica vani, vibracije, srebrne žice i sve te sitnice. Super, odvalio sam nekoliko slika... neki supertviteri, jedan naprijed, gle pa otraga jedan... imam još pitanja, ali da ga baš ne udavim do kraja, odlučim čovjeka poštedjeti do sutra... ima vremena. Kasnije u hotelu skinuh slike na laptop i posložih u glavi sva pitanja kojima ću zagnjaviti Hiragu.
Subota. Stižemo oko 10:30 i idemo polako po halama u prizemlju. Do Hirage ćemo malo kasnije jer velike face sigurno malo dulje spavaju. Dolje ima dosta zanimljivih stvari, ali ništa senzacionalno. Skupih ploča napretek. Za oko nam zapinje jedna zanimljiva firma koja izrađuje apsorbere i difuzore. Vizualno lijepo izgledaju, a nisu pretjerano skupi kao što bi se dalo očekivati. U nekoliko kabina poslušasmo sustave. Nabašemo na uvoznika za ESS i pitamo za prednje maske. Slatko se nasmijao ..malo razmišljao .. možda na jesen.
Oko podneva krenemo gore k Hiragi. Pa gdje je ta soba? Kaj to nije bilo tu negdje? Kaj smo ludi? Vratimo se do lifta da pogledamo plan. Pa je, tu je...E115. Kak smo je promašili? Idemo ovaj put polako, brojimo sobe, gledamo natpise. Evo E115! Čekaj malo....staklena vrata i stjenke prekrivene crnim platnom. Ispred na stolcu sjedi jedna postarija gospođa. Totalno zbunjeni nismo znali kamo da se metnemo. Kaj sad? Gospođa nam priđe, pitamo je što se događa i gdje je Hiraga. Ona sva unezvjerena propenta da je ona Hiragina supruga i krene objašnjavati (više rukama i na francuskom) što se dogodilo. Sinoć su ostavili upaljen sistem. Onda je tijekom noći ona mala kutija (rukama crta kutiju na podu) napravila BUUM....Oh là là! Pa iz velike krenuo dim. Mon Dieu! Nisu spavali cijelu noć. Kaže da je možda kriva electricity. Hiraga pokušava nešto spasiti. Tko zna ... Mon Dieu! Mon Dieu! Mon Dieu! I dok gospođa nastavlja vrlo plastično opisivati/pokazivati detalje eksplozije, ne znamo jesmo li više zaprepašteni time što čujemo, razočarani što nema Hirage ili iznenađeni takvom bolnom iskrenošću njegove gospođe. I što ćemo sada? Iz pristojnosti i suosjećanja ostavimo vizitku ponudivši svoju stručnu pomoć, pozdravimo gospođu i zaželimo Hiragama sreću. Navratit ćemo još, možda nešto skrpaju. U tom trenutku nismo znali da je situacija posve beznadežna. Naime, mnogi izlagači, poput Hirage, imaju običaj ostavljati svoje sustave uključenima i preko noći. U jednoj od drvenih kutija koje su stajale na podu, nešto je eksplodiralo i zapalilo drveno kućište, što je izazvalo požar i uključilo protupožarne prskalice. Pogrešno sam isprva pretpostavio da se radi o Hiraginim skretnicama koje su stajale na podu, dok se kasnije nije ispostavilo da su drvene kutije koje je gospođa Hiraga opisivala bile tranzistorska pojačala Audio Consultinga, napajana baterijama, koje su stajale na podu pokraj skretnica. Voda je zatim dokrajčila i ono opreme koja nije bila zahvaćena požarom. Šteta, jer bio je to jedan od boljih zvukova ovogodišnjeg sajma. No, zahvaljujući promptnoj reakciji organizatora sajma, ostali izlagači izvukli su se neokrznuti iz ovoga trilera, a otvorenje sajma je sutradan ujutro kasnilo samo 30 minuta.
JH GPA15 (modificirani novi Altec 604) dvopojasni koaksijalni zvučnik
+ Audio Consulting elektronika (Mains Independent Power Amplifier, Silver Wire Line Amplifier itd.)
Krenusmo polako po ostalim sobama, pomalo potreseni. Negdje do pola 5, uz kraću stanku za sendviče i kavu, obiđosmo sve. U neke sobe vraćali smo se nekoliko puta da upotpunimo dojmove. A i što je dan više odmicao, to su sobe bile sve praznije pa su uvjeti za ozbiljnije slušanje sistema bivali sve bolji. Bilo je nekoliko jako dobrih sistema i nekoliko nedvojbenih razočarenja. Ove godine hit su iPodi, raznolika kompjuterska svirala, hoćete USB ili Bluetooth ili što već. Podosta je cijevnih i tranzistorskih mrcina, ništa nešto skromno i jednostavno. Horne su bile zastupljenije no ikada, ali svirale su prosječno do loše u stilu "mič'te se s perona jerbo šćun'će vas voz". Iz svake je šištalo i šumilo u većoj ili manjoj mjeri, što je bio primjetan nazadak u odnosu na pretprošli sajam. Glazba pak slična onoj od prije dvije godine: malo švapskih jodlera, nešto klasike, a najviše nekih Afrikanaca koji lupetaju batovima po svojim lavorima dok klinci trče oko njih noseći mikrofone kako bi stvorili širi stage. Kukulelee Afrikkkaaa...
Evo nas u gradu oko 5 na čašicu šopinga i raznog. Dan je prekrasan, a ljudi k'o mrava. Temperatura je oko 30, s vrlo malo vlage (naročito u usporedbi s memljivim Zagrebom u koji smo se vratili). Nekoliko bendova svira ispod drveća anpljugd. E to je hifa, komentiramo, a ne ono tamo. Nekakva je tekma bila ili će biti jer je po centru dosta murje, specijalaca i navijača. Čitajući natpise na (polu)pijanim crvenim i crnim dresovima koji bauljaju oko nas, pretpostavljamo da minhenski Bajern igra sa Stuttgartom. Jedan tip odjednom ispaljuje "Sieg Heil", što je bio jasan znak okolnim uniformama da je pendrek time. Okružili jadnika k'o bijesne pčele osječki balkon, a frajer se iste sekunde počeo izvlačiti na sve moguće načine, od globalnog zagrijavanja do pokojne babe. Nevjerojatno kako se čovjek brzo otrijezni kad mu je frka. Pustili ga nakon žešće jezikove juhe. Uglavnom, baš zbog tog lijepog vremena i utakmice, posjećenost sajma u subotu i nedjelju podbacila je u odnosu na prošlu godinu. Što nije otišlo na tekmu, banjalo se po obližnjim jezerima. Nema veze, mi uživamo u sladoledu i pivi.
Sutradan je nedjelja. Plan je da ćemo se ustati rano, odjaviti iz hotela i krenuti put juga, s tim da se zaustavimo malo u Salzburgu na okrjepu. Ujutro se dižemo tek u 9. Mobitel se zblenuo pa se alarm nije oglasio. Hmmm, je li to božji znak da trebamo ponovo na sajam? Da je Hiraga nešto napravio? Ionako smo došli zbog sajma, a ne zbog Salzburga. Odjavismo se iz hotela, idemo na sajam. Odmah dolazimo do Hirage, a ono ništa – chiuso, closed, gesperrt, fermé... Barem smo pokušali. Ispada da smo jedni od rijetkih koji su taj sistem uspjeli koliko-toliko poslušati i opaliti par fotki. Eto, mi smo imali tu sreću i baš me zanima hoće li još itko objaviti bilo što o Hiragi. No, kad smo već na sajmu, još jednom ćemo prošetati po sobama i studioznije poslušati zanimljivije sisteme. Nedjelja je i nema baš posjetitelja, a u nekoliko soba bili smo čak sami samcijati pa smo mogli sve bolje pofotkati, razmijeniti par riječi s prezentatorima i poslušati na miru neke nama poznatije stvari.
Na putu doma sređujemo dojmove. Je li se isplatilo doći? Naravno. Ako ste u takvoj psihofizičkoj kondiciji da sva tri dana možete izdržati po šest do osam sati razgledavanja u komadu, neće vam biti dosadno jer je minhenski High End Show doslovce raj i za audiofila i za tehnofila. Po nama, na sajmu treba provesti minimalno dva dana da bi se sve vidjelo i poslušalo. Osim toga, Minhen je i bez sajma vrlo lijep grad u ovo doba godine: puno zelenila, nadasve ugodna klima, fina klopa i dobro pivo, opušteni i vedri ljudi... Jedino je švapski diesel skuplji (1,1 ojro), ali zato vrijedi svaki cent. Prešli smo preko 600km do doma s nešto više od 30 litara. Da ne povjeruješ koju nama bevandu naši prodaju!
U nastavku slijede slike i konkretniji komentari izložaka koji su nam iz ovoga ili onoga razloga privukli pozornost. Ako smo nešto izostavili, to je namjerno jer očigledno ne smatramo da je vrijedno spomena.
U dvije hale prizemlja bilo je nabacano svega i svačega s naglaskom na formi, a ne sadržaju, kao što je to u prizemlju sajma i običaj. Izlagači su se za pozornost posjetitelja tako borili neobičnim dizajnom, žarkim bojama, šljokicama, cvjetnim aranžmanima ili pak ludim konceptima. Nama su tehnološki najzanimljiviji bili izlošci German Physiksa. Njihova PQS i MKIV serija zvučnika temelje se na nečemu što su prozvali DDD dizajnom (Dicks Dipole Driver, prema tvorcu Peteru Dicksu), tj. dipolnim zvučničkim jedinicama od titana ili ugljika s pridruženim bas jedinicama. PQS zvučnike imali smo prilike poslušati i u sajamskoj kabini GP-a, ali prezentirani zvuk baš i nije pratio naše ushićenje tehnološkim rješenjima zvučnika. Dipolni dio zvuka i nije bio loš, ali niskotonski spektar očito mu nije mogao parirati brzinom i definicijom. Zanimljiva ideja, ali treba na tome još raditi.
 |
 |
PQS serija zvučnika German Physiksa |
MKIV serija zvučnika German Physiksa |
Drugi po redu tehnološki najzanimljiviji uradak bio je akustički rezonator Polifemo talijanske tvrtke Acustica Applicata. On daje zanimljivo rješenje za obradu akustike prostora, koji radi na principu Helmholtzovog rezonatora. Karakteristike ovoga niskofrekventnog rezonatora mogu se podešavati u cijelom niskotonskom području, ovisno o veličini podesivog otvora na sredini cijevi, položaju unutrašnje pregrade te broju otvorenih ulaznih kanala. Uz nešto strpljenja i/ili mjerne opreme, s ovim se rezonatorom uspješno može boriti protiv stojnih valova na najnižim frekvencijama.
Akustički rezonator Polifemo tvrtke Acustica Applicata
Iz prizemlja bismo još posebno izdvojili apsorbere i difuzore portugalske tvrtke Vicoustic. Zbog različitih varijanti završne obrade, mogu se lijepo ukomponirati u svaki prostor, a ni cijena od oko 50 eura po komadu (60x60cm) nije baš tako nerazumna. Detaljnije podatke s karakteristikama apsorpcije i difuzije možete pronaći na njihovom sajtu.
Akustički elementi tvrtke Vicoustic
Pozornost nam je također privukao sistem tvrtke Luxuraudio (IT) sa svojim rješenjem tropojasnog omnidirekcijskog zvučnika (Colibry serija, oko 4000-5000 eura). Nažalost, zvučnici su bili predstavljeni u posve neadekvatnim uvjetima (usred buke i gungule otvorenog štanda) te spojeni na minimalistički sistem sastavljen od računala, eksternog DA konvertera i pojačalca s cijevnim bufferom tako da nismo mogli ozbiljnije procijeniti njihove kvalitete. Ipak, na prvu loptu nije zvučalo loše.
Luxuraudio
Od ostalih sistemčića baziranih na računalima ili iPodima, iz prizemlja bismo još izdvojili sistem s ESS-ovim zvučnicima i USB DAC-om Music Streamer američke tvrtke HRT (High Resolution Technologies). To je zvučalo baš ugodno, za razliku od primjerice Phiaton sistema korejske tvrtke Cresyn, vrlo modernog izgleda, ali zvuka goreg od starih poljskih Unitra trandži.
ESS i High Resolution Technologies
Phiatonov "Moderna Series Music Docking Station" baziran na pojačalu D klase
Izloženi primjerci tvrtke Ångstrom Research (ne, nisu nikakvi Šveđani, već opet Talijani) plijenili su unutrašnjošću uređaja visoke razine tehničke izvedbe, s elementima spajanim na eksperimentalnim pločicama.
Ångstrom Research
Od cvjetnih aranžmana i ekstravagantnijih eksponata, izdvajamo Krellovu (USA) Flora Art izložbu, kolorističko-kubističku instalaciju tvrtke Silber Sand (DE), aluminijsko-akrilni Lusso gramofon tvrtke Montegiro (DE) i srebrninu obitelji Tsakiridis (GR).
 |
 |
Krell |
Zvučnički moduli tvrtke Silber Sand |
 |
 |
Montegiro |
Tsakiridis |
U nastavku teksta slijede zvučni dojmovi o pojedinim sustavima koje smo slušali. Želite li saznati više o tehnologiji izrade i specifikacijama pojedinih komponenti, kliknite na linkove u tekstu.
Kithara zvučnički sistem dr. Heila također nam je zapeo za oko u prizemlju. Kithara je svirao sa švicarskim Neukomm sistemom postavljenim na jednostavan stolić, bez nekih velikih audiofilskih pretenzija i naukovanja. U relativno skučenim uvjetima kabine, ovaj je sistem svirao lijepo, detaljno, živahno i prozračno, podsjećajući nas na naše Slavooye i konceptom i zvukom. Svoje divljenje prema radu dr. Heila i njegovim zvučnicima iskazali smo već na ovim stranicama dovoljno puta da se ne moramo ponavljati.
Kithara i Neukomm
U prizemlju smo poslušali i Kiss zvučnike Vienna Acoustica, spojene na Audio Research elektroniku. Ako ćemo biti iskreni (prvenstveno sami prema sebi), vjerojatno smo ovaj sistem uvrstili u svoj osvrt ponajprije zbog neuobičajenog dizajna. Kada smo se opustili, priviknuli na tu jednonogu izvedbu (zvučnici se zovu Kiss iz nama nepoznatog razloga... možda se misli na poljubac ćopavca, čudesnog lijeka za tzv. topovski sluh) i uspjeli usredotočiti na bitne stvari, nije nam trebalo dugo za jednoglasan zaključak da je to što čujemo ipak pretanko i presuho za naš ukus.
Kiss zvučnici Vienna Acoustica i Audio Research elektronika
Relativno su rijetki proizvođači high end audio opreme koji vam mogu ponuditi cjelokupnu paletu proizvoda - od CD reproduktora, pretpojačala, pojačala pa do zvučnika high end klase. Jedna od takvih tvrtki je austrijski Ayon. Nekoliko uređaja izloženih s otvorenim poklopcima otkrivalo je dobro projektiranu i napravljenu unutrašnjost. Odrješit zvuk koji je ispunjavao slušaonicu potvrđivao je da se ova ekipa Austrijanaca (Ayon elektronika i Lumenwhiteovi Aquila zvučnici) očito ne šali: snažna i čista prezentacija kojoj bi audio perfekcionisti možda mogli zamjeriti na trenutke malo tutnjav (tj. nekontroliran) bas, što bi se vjerojatno dalo lako srediti s obzirom da se radi tek o neznatnom odstupanju od idealnog. Za svaku pohvalu je i akustički posve primjereno obrađena slušaonica.
Ayon i Lumenwhite
Ayon Odin pojačalo
Najljepše i s akustičkog stajališta možda i najsmislenije uređena bila je Tidalova slušaonica, sa zanimljivo ukošenim panoima postavljenima po bočnim pregradama te difuzorima od nekog mliječno-providnog materijala tvrtke Transparent Acoustic (na stražnjoj strani prostorije). Decentno i s ukusom. U sistemu su se izmjenjivali Tidalovi Contriva Diacera i Amea zvučnici na Impact monoblokovima (također Tidal). Slušaonicu smo pohodili u nekoliko navrata kako bismo čuli oba zvučnika i opći je dojam da je zvuk bez obzira na zvučnike uvijek bio pristojno dosadan. Pristojno dosadan znači korektan, ali pomalo beživotan i sterilan – za neko neinvolvirano lagano slušanje da, ali za raspašoj nikako ne.
Tidal i Transparent Acoustic
Najneobičniji novi zvučnici na sajmu bili su zvučnici Giya tvrtke Vivid Audio, koji su nam izgledali kao neki ostatak kulise Petog elementa ili možda Štrumfetina kapica. Bolji poznavatelji audio dizajna zasigurno će ovdje prepoznati potpis L. Dickiea, koji je u sličnom stilu dizajnirao i Nautilus zvučnike Bowers&Wilkinsa. Unatoč dizajnu zvučnika i mrcinama slavne kuće Luxman koje su zvučnike pogonile, ostali smo potpuno ravnodušni. Zvuk nas nije zaintrigirao ničime – niti definicijom, niti snagom, niti rezolucijom, niti prostornošću... baš ničim. Svega pomalo, ali ničega dovoljno. Očigledan je zaključak da ovi zvučnici nisu rađeni za zadrte audiofile, već više za skupljače trofeja (u ovom slučaju cijene od preko 50,000 USD, ali nismo sigurni je li za par ili po komadu) makar smo gotovo 100% sigurni da će marketing igrati baš na kartu "fenomenalnog" zvuka ultranapredne tehnologije. "Tako to biva kad se previše sniva..."
Giya zvučnik Vivid Audia
Sustav firme Backes&Müller predstavio je svoje aktivne zvučnike prepune DSP-ijeva i razno raznih aktivnih kontrola. Sustav je zvučao vrlo dobro (3. ili 4. najbolji sustav na našoj ovogodišnjoj ljestvici), s tim da su manji modeli zvučnika svirali nešto bolje u srednjetonskom području od veće varijante BM35. U istoj je sobi bila predstavljena i cjelokupna Restekova linija, od koje je za svirku na B&M aktive bio spojen CDP Epos.
Backes&Müller
Još jedna vizualno vrlo atraktivna izvedba zvučnika bili su Ellipse aktivni zvučnici Audio Resolutiona. Nažalost, i opet samo forma, bez sadržaja. Sirov zvuk bez tijela, baziran na pojačalima u D klasi.
Ellipse zvučnici Audio Resolutiona
Sustav predstavljen u Isophonovoj sobi ove je godine izazvao kod mene najveće strahopoštovanje. Koliko vas je makar vidjelo 16 Western Electric 300B cijevi na hrpi (ovdje raspoređenih u 2 monobloka od po 8 lampi)? Kako nisam ni ja sve do sada, naravno da sam u Isophonovoj sobi očekivao potpunu i apsolutnu nirvanu. E, pa ništa od toga. Neki nemušti prezentator hvalio se kako zbog glazbe koja ima veliku dinamiku, WE pojačala moraju zvučnicima isporučiti snagu od preko 600W pa je odvrtao koliko ide dok su mu instrumenti psovali majku na mašinskom, sve dok se naposljetku onaj na lijevom kanalu nije zakucao i ostao tako zaglavljen u krajnjem desnom položaju. Mislim ...ono...helou! Isophon je predstavio svoj novi zvučnik Tofana (nešto ispod 40,000 ojra) s aktivnim pojačalom za bas dio. WE izlazi (oko 23,000 ojra komad) ganjali su samo sekciju srednji-visoki. Dakle, sistem od oko 100,000 ojra. Zvuk? Ni vrit, ni mimo. Previše opušteno i mlako. Žali bože cijevi.
Isophon i Western Electric
Western Electric monoblok
U sobi Teac Esoterica velika nakupina razno raznih điđa i uređaja za ovo i ono s Avantgarde Duo Mezzo zvučnicima. Lijep, koherentan i velik zvuk i donekle iskupljenje Avantgarda za strahote koje je slušateljima pričinjavao Trio u njihovoj službenoj slušaonici. No, i ovdje se čuo mali propuh iz bas jedinice, koji nakon dužeg slušanja ipak počinje lagano živcirati.
Esoteric i Avantgard
Cessaro je bio jedno od većih razočarenja ovoga sajma. Svirao je Beta 1 sistem, pogonjen novim monoblokovima grčkog TLA (True Life Audio) nazvanima Reference Amplifier (150,000 ojra). Daleko, daleko bolje svirale su Cessaro horne na sajmu od prije 2 godine, pogonjene KR monoblokovima. Ove godine navukla se bura i nevera i uz huku zvučnih valova zamutila bas što je dolazio iz dubina 4 gladna subwoofera. A supertweeter pišti kao parni kotlovi u potpalublju Schleswig-Holsteina u bitki kod Jutlanda. Takva katastrofa kazuje da ili Cessaro ima nekompetentne djelatnike koji ne znaju složiti makar slušljiv zvuk ili ih nije briga jer su se došli samo pokazati. Kako god bilo, takvo je ponašanje neprofesionalno (isto vrijedi i za Avantgard) i uvredljivo za ljude koji su potegli na sajam iz svih krajeva zemaljske kugle, očekujući da im izlagači iz poštovanja reciprociraju toliki trud i pruže vrhunski doživljaj. Srećom, ovakvih je primjera na minhenskom sajmu zanemarivo malo.
Cessaro i TLA
U sobi gdje su dominirali Kharma Exquisite zvučnici dobar zvuk ipak nije bio u prvom planu. Nekako je, kao i prošli put, ipak dominirala brutalna skupoća sistema (zvučnici npr. 100,000 ojra par) i Chordova egzotična elektronika s ekstenzijom Ultimate (valjda zbog drvenih pojačanja bočnih stranica). Zvuk je bio vrlo sličan onome od prije 2 godine u Kharminoj slušaonici – korektan, ali pomalo indisponiran u stilu "ne da mi se danas, kud ste navalili". No, slušaonica je zato bila besprijekorno uređena.
Kharma & Chord
(Digresija: sajam je ove godine bio preplavljen epitetima "ultimate" ovo, "the best in the world" ono, "reference" sve i sva... guru do gurua, genijalac do genijalca. Marketinški odjeli čini se potcjenjuju inteligenciju svojih potencijalnih kupaca, koji ne samo da su dobrim dijelom već oguglali na sve te hiperbole, već im i zdrav razum kaže da svi ipak ne mogu biti "ultimate" kako tvrde. Skepsa je samo zdrava reakcija ljudi na tu pošast neumjerenosti, pogotovo u vremenima ovakve sveopće besparice. Pored toga, mnogi ne shvaćaju da nerealno visoke cijene podgrijavaju i nerealno visoka očekivanja od skupih komponenti, što se prije ili kasnije nekome mora obiti o glavu.)
U jednoj od najvećih slušaonica sajma, razmahao se Pioneerov TAD sustav. U ovoj smo sobi ostajali prilično dugo u nekoliko navrata sva tri dana sajma. Za razliku od većine drugih izlagača, izbor glazbe je u TAD-ovoj sobi bio vrlo dobar, što je osnovni preduvjet da se u nekoj slušaonici zadržimo duže od planiranog. No, ono što nas je doslovce prikovalo za stolce bio je izvrstan zvuk sistema Reference One s MAX monoblokovima njemačke tvrtke Audionet. Svi elementi kvalitetnog zvuka bili su prisutni u savršenoj ravnoteži: iznimna čistoća, preciznost, dinamika, koherentnost (zbog koaksijalno postavljenog srednjetonca i visokotonca), definicija, prostornost, snaga...Bila je to jedna vrlo involvirajuća i realistična prezentacija, koja je svojom kvalitetom i predstavljenim mogućnostima uvelike odskakala od većine ostalih sistema izloženih na sajmu, zajedno s još dva sustava o kojima će više riječi biti u nastavku teksta.
TAD i Audionet
TAD Reference One
Sustav u Lebenovoj sobi također je zavrijedio da ga spomenemo. Lijepo napravljena japanska elektronika (Leben samo zvuči njemački) spojena na Genuin FS1 zvučnike Blumenhofer Acoustica rezultirala je korektnim zvukom, kojemu bi se eventualno mogao zamjeriti malen nedostatak žustrosti i snage. No, ti nedostaci ipak bitno ne narušavaju opći dojam sasvim pristojnog zvuka, koji usprkos bitno nižoj cijeni od okolne konkurencije nimalo ne zaostaje za 90% ovogodišnjih sajamskih prezentacija.
Leben i Blumenhofer Acoustic
JBL Everest nažalost nismo imali prilike čuti. Istinsko razočaranje za svakog JBL poklonika poput nas.
JBL Everest
U sobu s YG Acoustic zvučnicima (inicijali osnivača Yoava Geve-Gonczarowskog) svraćali smo sve dane sajma, kao i u slučaju TAD-a. Arogantna samouvjerenost reklame "The best loudspeaker on Earth. Period." instinktivno izaziva u nama nepovjerenje dok kročimo u sobu s ironičnim "Ajd baš da čujemo." Dočekao nas je zvuk manjeg sistema, Kipod (oko 35,000 USD za par), koji nas je toliko iznenadio svojom snagom i kvalitetom da smo počeli vjerovati da, za promjenu, u njihovoj reklami možda i ima nešto istine. Vrlo brzo smo poželjeli čuti kako onda zvuče veliki Anat Reference II kad je ovo tako dobro pa smo zamolili prezentatora da prešteka sistem na "big ones", što je on vrlo spremno ISTOGA TRENA učinio (na naše nemalo iznenađenje). Zvučnici su bili pogonjeni ASR elektronikom, s time da su basevi imali svoja pojačala. Zvuk Anata bio je natprosječno precizan, ali ni u kojem trenutku oštar ili naporan, i podjednako dobar u tihim i glasnim dionicama, bez ikakve naznake urušavanja ili kolapsa pozornice. Sistem je zvučao za nekoliko klasa prostornije i realističnije od bilo čega što smo do sada čuli (izuzev MBL-a), ali nismo u stanju precizno definirati što je to točno što ga čini toliko drugačijim od ostalih. Jednostavno OSJEĆATE da je to to. Uz MBL, ovo je najimpresivnija audio reprodukcija koju smo ikada čuli i daleko ispred svega što se trenutno nudi na high-end tržištu. Upravo su ovakva audio iskustva ono zbog čega ovakve sajmove treba posjetiti jer zauvijek redefiniraju vaše poimanje visokovjerne reprodukcije zvuka i perspektivu osobnih audio stremljenja. Bezimenom američkom prezentatoru YG sistema dodijelili bismo usput titulu najprezentatora sajma, zbog iznimne susretljivosti i ljubaznosti (čak je i točno znao gdje je Croatia).
YG Acoustic i ASR elektronika
YG Acoustic Kipod i Anat Reference II
Gryphon je predstavio svoj mali sistem za koji na svojoj stranici kažu:"In Munich Gryphon proudly presented a new complete system consisting of the Atilla 100 watt integrated amplifier, a pre-production Gryphon Scorpio 32 bit frontload CD player and the amazing Gryphon Mojo 2 way book-shelf size speaker system." Ja nisam nikada bio poklonik Gryphonovog zvuka, ali treba im priznati da nam se ovaj sistemčić svidio svojim čvrstim, čistim i detaljnim zvukom.
Gryphon
Magico M5 sustav zvučao je vrlo, vrlo dobro u ipak malo premračnoj i zdenfanoj sobi. Jedno od većih iznenađenja sajma, koje ćemo sa zanimanjem nastaviti pratiti.
Magico M5
Phatos je predstavio svoje nove zvučnike, Frontires Grand. Pogonjeni kućnom elektronikom, zvučali su vrlo slušljivo.
Phatos
U skupinu sasvim pristojno zvučećih kutija, uz Magica i Pathosa uvrstit ćemo i Triangle zvučnike, koji su bez obzira na korištenu elektroniku uvijek svirali na jednoj korektnoj razini (kao npr. u slušaonici korejskog Emillé Labsa, gdje su svirali Triangle Magellan Cello zvučnici; doduše, Emillé elektronici bi se dao prigovoriti plivajući bas).
Emillé i Triangle
Morelov novi zvučnik, Fat Lady (oko 30,000 USD), pogonjen Naimovom elektronikom iz serije 500, također je pristojno odsvirao ovaj sajam i svima dao lekciju kako uspješno integrirati egzotičan dizajn s audiofilskim zvukom. Inspiracija za ime ovoga zvučnika nije njegov izgled već poznata engleska (bolje rečeno, američka) izreka "It's not over till the fat lady sings" (iliti u cenzuriranom i neslužbenom prijevodu na hrvatski: Ništa nije gotovo dok debela ne opiči visoki C :)).
Fat Lady (Morel)
Levinsonova menažerija svirala je s Revelovim perjanicama, Ultima 2 zvučnicima, prosječno dobro.
Mark Levinson i Revel
Avantgardov sustav izgledao je slično onome od prije dvije godine. Isti rostfraj, ali ovaj puta crveni glossy finish. Naravno da smo očekivali i zvuk sličan onome od prije 2 godine. No, umjesto toga, Avantgarde se pokazao kao najveći zvučni fijasko sajma. Sve je sviralo puuunooo preglasno da bi bilo iole slušljivo. Zvučna se slika raspadala, a huk horni bio je iritantan do bola, izazivajući ne samo zaglušujuću buku, već i akutni tinitus. Užas. Kao što smo ranije napisali, smatramo da je ovakvo ponašanje Avantgarda krajnje neprofesionalno.
Avantgarde
Za razliku od Avantgarda, MBL niti ove godine nije razočarao. I ovoga je puta izložio svoj najveći sistem i opet do nogu potukao svu konkurenciju. Uz YG, daleko najbolji sistem prikazan na sajmu. Impozantna snaga, izvrsna kontrola i rezolucija pri velikim i pri malim snagama, bez bilo kakve sumnje da bi se moglo natočiti još. Tu se mogla vidjeti ta razlika gdje MBL s lakoćom odrađuje sve, dok se ostali muče, hripću i padaju u grču. U MBL-u su itekako svjesni svoje posebnosti dok uz hihot odvrću potenciometar, aktivirajući alarme automobila parkiranih na ulici dva kata niže. MBL na sajmu ne možete zaobići jer kad oni demonstriraju snagu, to ćete ne samo čuti već i dobrano osjetiti, pogotovo nađete li se u prostorijama u blizini epicentra tih mini-potresa. No, zvuk u svakom trenutku i bez ikakvog napora ostaje fascinantno čist, čvrst i definiran, kao da je sve to samo šala. Kao što smo već rekli kod YG-a, to su ta iskustva zbog kojih se dolazi na sajam jer običan smrtnik sasvim sigurno nikada ovako nešto neće moći čuti u vlastitom domu.
MBL
 |
 |
MBL electronics |
MBL speakers |
Za kraj osvrta ostavili smo Tannoy, koji je predstavio svoje nove Definiton zvučnike. Mi smo uistinu veliki poklonici Tannoya i teškog smo srca svjedočili hororu u njihovoj sobi od prije 2 godine. Ove godine prezentacija nije niti izdaleka bila tako loša, ali bogme ni natprosječna kao što smo očekivali. Teško nam je bilo procijeniti zvuk Definitiona jer su izlagači daleko više pažnje posvetili feštanju nego samom sistemu. Na ulasku u slušaonicu bi se tako najprije degustirao škotski Glengoyne, a onda bi se s čašom viskija u ruci sjelo na red švapskih rokera, pa bavarskih poskočica, pa malo Nine Hagen pa opet sve ispočetka. Svi su tako fazno pomaknuti imali blaženi i samozadovoljni osmjeh na licu, a jedini je eventualni problem što Tannoyi s time nisu imali previše veze.
Tannoy Definition
COPYRIGHT NOTICE
This material is not public domain. It is provided for your personal use only and may not be reproduced, re-distributed, re-transmitted, copied or otherwise used in any form without the express written permission of the author. You may not upload this material to any public server, on-line service, network or bulletin board without the prior written permission of the author.
The use or copying of the contents of this page, in whole or in part, for any commercial purpose is expressly prohibited.