2013 HIGH END SHOW MUNICH
- Previous HES reports:
12 May 2013
Ove je godine High End sajam oborio sve dosadašnje rekorde po gužvi. Iako smo u Minhenu proveli 3 dana, dolazili na sajam među prvima i odlazili među posljednjima, ipak nismo imali dovoljno vremena sve ni pogledati, a kamoli poslušati. Uz to, brojni posjetitelji stvarali su toliki krkljanac da smo u neke slušaonice uspjeli ući tek iz trećeg ili četvrtog pokušaja, kao primjerice u McIntoshovu (gdje su demonstrirali svoje high-end kućno kino), MBL-ovu, Avantgardovu, Passovu, Magicovu... osobito u petak i subotu. Doduše, u subotu je situacija bila nešto bolja nego u petak jer su izlagači shvatili da zbog silne kakofonije i graje svi gube te su sa svojim susjedima uglavnom uspijevali naći kompromis i dogovoriti da sisteme prezentiraju naizmjence svakih pola sata. Kao i uvijek do sada, tako i ovaj puta (naš jubilarni peti), najbolji dan (a možda i jedini) za slušanje bila je nedjelja, kada je i nastala glavnina fotografija, video isječaka i slušnih dojmova, dok petak i subota uglavnom služe za ispipavanje terena tj. skupljanje prospekata, vrećica, trakica, privjesaka i bombona.
Posjetitelja je nedjeljom uvijek neusporedivo manje (osobito u prvom dijelu dana) pa se izlagači nemaju potrebu grčevito međusobno natjecati, što im ostavlja daleko više vremena (i volje) da se posvete sporadičnim padobrancima poput nas. Kao što smo već jedne godine napisali, jednodnevni izleti na minhenski sajam, s audiofilskog stajališta, nemaju baš previše smisla - naročito ne petkom i subotom. Istina, nama je uvijek otvorena i mogućnost da na sajam dođemo na tzv. 'trade day' (četvrtak), koji je otvoren samo za izlagače i predstavnike 'sedme sile' kako bi na miru razmijenili sve potrebne informacije i dojmove za novinske članke, osvrte i reportaže, ali tu mogućnost do sada još nismo stigli iskoristiti.
Već po navici, obilazak smo započeli (a i završili) sa Silbatonovom sobom, gdje nas je i ove godine dočekao još jedan blast from the past – Western Electric Mirrophonic Model 3 (skraćeno, M3). Koliko god glomazne bile, ove 75-ogodišnje građevine spadaju tek u 'srednje velike' zvučnike te tvrtke. M3 zvučnici proizvodili su se svega nekoliko godina dok odlukom američkog suda nije ukinut tržišni monopol Western Electrica, a njihova proizvodnja naprasno prekinuta. Svaki od ovih zvučnika projektiran je da kvalitetno pokrije 1500 slušatelja tj. kino gledatelja (naravno, prema ondašnjim standardima; danas se brojke pokrivenosti ipak nešto drugačije računaju) i to u vremenima kada su najjača pojačala imala tek 10-ak Watta snage pa stoga nikoga ne bi trebalo čuditi što su ovoliko glomazni. I u Silbatonovoj sobi ih je pogonilo upravo jedno takvo pojačalce (s 300B). Zaista, nekih 2 Watta bilo je i više nego dovoljno za prilično glasnu reprodukciju glazbenog materijala, pri čemu su Silbatonovci takoreći forsirali rock (Deep Purple, Doors i sl.) jer su, prema vlastitom priznanju, željeli dokazati da M3, iako napravljen davno prije pojave rocka, može bez problema svirati baš sve, pa i rock. Hm, s tom se tvrdnjom baš i ne bismo u potpunosti složili jer je nama, odraslima na rocku, tih par Watta čitavo vrijeme bilo malo 'prekratko' na najdonjem basu. No, budući da su bas jedinice napravljene na open-baffle principu, to je u jednu ruku bilo i za očekivati. Istini za volju, kod reprodukcije ostale vrste glazbe, taj se nedostatak nije uopće primjećivao i imajući u vidu njegovu starost, M3 se (doduše, malo potpomognut GIP-ovim 9501 supertweeterom) iznenađujuće dobro držao i za današnji pojam kvalitetne audio reprodukcije.
Jedan od kurioziteta Silbatonove slušaonice bio je i mrežni filter tvrtke Silvercore iz Njemačke, koji se proizvodi prvenstveno za industrijsku namjenu (ponajviše u biomedicini) i čiji se konstruktor hvalio da nema induktiviteta s feritnim jezgrama, već su sve zračne zavojnice, čime se smanjuje utjecaj filtra na brzinu i tranzijentni odziv pojačala. I stvarno, pogled odozgo na unutrašnjost filtra otkriva hrpu zavojnica, baš kao u izlaznim filtrima kratkovalnih odašiljača. Na prednjoj ploči nalazi se mjerač distorzije pojedinačnih faza, koji niti u jednom trenutku nije prelazio 3%, što je, mora se priznati, doista dobar rezultat. Pa, ako vas muče strujne glavobolje, znajte da rješenja ima i zove se, ne biste nikada pogodili, Der Netzfilter. :-)
Još jedan kuriozitet sobe, rezerviran samo za najperceptivnije među posjetiteljima, bile su širokopojasne horne s WE755A zvučničkim jedinicama, od kojih svaka košta između 3500-5000 američkih dolara. Stajale su zabačene i zaboravljene u dnu sobe, iza lijevog M3 ormara, i rijetko je tko od posjetitelja na njih obratio ikakvu pozornost. Kako to nerijetko biva, ljudi gledaju, a ne vide jer ne znaju što gledaju.
Western Electric Mirrophonic Model 3 (M3), 75-year old classic
considered by the Silbatone Acoustics to be "an unrivalled benchmark in horn speaker performance to this day".
The M3 consists of a pair of WE 26A horns with WE 594A field coil drivers that handles 300 - 13,000 Hz,
a pair of TA-4181 field coil woofers per side in large open-back TA-7396 W horn baffles with wings and the TA-7376A crossover network.
The M3's sensitivity is around 120dB (!).
Jedna od soba koje su stalno bile dupkom pune, što smo ranijih godina viđali uglavnom samo kod Silbatona i MBL-a, i u koju smo se uspjeli probiti na ozbiljnije slušanje tek u nedjelju, bila je slušaonica Pass Labsa i Wilson Audia. Budući da obje firme uživaju gotovo kultni status među audiofilima i hobistima, imaju golemu sljedbu (pogotovo Pass, božanstvo koje je DIY svijetu podarilo desetke volksverstärkera) i još su odlučili udružiti snage, nije ni moglo biti drugačije. Sistem se sastojao od Passovih Xs 150 monoblokova s odvojenim napajanjem (sve četiri kutije na slici čine jedno jedino pojačalo) i Wilsonovih tropojasnih zvučnika Alexia. Usput, ove godine primijetili smo da su odvojena napajanja bila velik hit među proizvođačima pojačala i nepresušan izvor njihova ponosa i samohvale. Tko god je imao odvojenu kutiju s napajanjem, nije nam propustio na nju svratiti posebnu pozornost, kao da se radi u najmanju ruku o ultrarevolucionarnom, nikad viđenom konceptu. Nakon desetog ponavljanja, strpljenje se već opasno počne topiti. Bilo kako bilo, zbog odvojenog napajanja ili ne, kombinacija Passa i Wilsona zvučala je uistinu vrlo moćno. Po nama, jedan od zvukovno najbolja 3 sistema na sajmu s praktički savršenom kontrolom, tonskim balansom, dinamikom, snagom, pozornicom... svime. Slušali smo Passa i ranije (doduše, druga pojačala), Wilsone također i zasebno niti jedno od njih nikada na nas nije ostavilo sličan dojam pa smo možda tim više ostali zatečeni ovom kombinacijom. Naravno, pomogla je i znalačka glazbena selekcija, koja je osim očekivanog materijala uključivala i recentniju produkciju poput albuma "Be Good" (2012, Motéma Music), iznimno hvaljenog (većinom autorskog) i nama vrlo dobro poznatog uratka jedne od trenutno najsjajnijih zvijezda američkog soul džeza - Gregoryja Portera (na snimci). U svakom slučaju, čestitke konstruktorima, posebno Nelsonu Passu, koji nakon podužeg vremena ima proizvod koji nas je oduševio.
Xs 150 monoblock power amplifier from Pass Labs ąnd Alexia loudspeaker from Wilson Audio
Xs 150 specifications and features: power 150W
@ 8 Ohm; THD 0.003% @ 1W; class A; separate power supply.
Alexia specifications: 3-way speaker system; doped silk fabric tweeter in sealed box; cellulose composite midrange in rear vented box;
paper pulp woofers in rear ported box;
sensitivity 90dB; frequency response 20Hz-32kHz; weight per unit 116kg
Kad smo već kod raznih sljedbi, valja spomenuti i Audio Note. Jednako fanatični kao Passov tabor, sljedbenici ovog japanskog kulta nahrupili su u velikom broju u AN-ov sajamski sobičuljak i staklenih očiju zurili u relikvije Svetog Konda. I Sveti Kondo zadužio je svekoliko samograditeljstvo, onaj najpravovjerniji dio, svojim volksverstärkerima. No, njegovi su bili cijevni, kako i priliči istinskim čuvarima vjere. Njegovi nasljednici u Audio Noteu itekako su svjesni nevjerojatne karizme pokojnoga Hiroyasua Konda (čak je i preminuo u stilu - u Las Vegasu, u snu, za vrijeme održavanja CES-a) i čine sve u svojoj moći da svijet uvjere u svoje časne namjere i lojalnost Kondovom nasljeđu, zavjetovavši se sljedbi da će nastaviti ručnu izradu uređaja, uporabu 'pure silver wires', izradu vlastitih specijalnih transformatora i srebrnih kondenzatora te "never go mass-production!". I tako se rodio Kagura, prototip PSE pojačala baziranog na 211 cijevima, predstavljen na ovogodišnjem sajmu (na slici ispod). Kagura znači glazba za bogove iako se mi baš ne bismo usudili ići toliko daleko u opisu. AN-ov sistem (Biyura zvučnici, Ginga gramofon, IO-M MC zvučnica, KSL DAC, M100 MKII 'ultimate' pretpojačalo, CFz MC transformator) zvučao je ugodno, pače lijepo, ali ne impresivno kako biste možda očekivali od takvih legendi (i cijene). Dinamika, zvučna slika, rezolucija, bas ekstenzija... sve je to ostalo nedorečeno. Iako se ove godine zamjećuje velik napredak u akustičkom tretmanu montažnih soba u prizemlju sajma, za što organizatorima High End Showa treba odati posebno priznanje, ipak su to još uvijek nedostatni uvjeti za iole ozbiljnije slušanje i prezentaciju sistema. Kada se u 16-ak kvadrata natiska 20-ak uzbuđenih i blagoglagoljivih ljudi, vjerojatno se samo Japanci u takvim uvjetima osjećaju k'o doma, dok nama preostaje jedino da se nadamo da će dogodine biti bolje.
Kondo Audio Note room showcasing 211 parallel-single ended Kagura monoblock power amplifier from Audio Note( Japan)
Amplifier features and specifications (prototype): 211 output tubes; 6SN7-GTB driver tubes; power 55 W @ 1kHz, 5% THD; frequency response 12Hz-30kHz; input impedance 50kOhm; 3 independent main transformers and 4 choke coils; audio grade high voltage oil capacitors; silver foil signal capacitors; weight 49kg.
Soba za koju već sada znamo da će i dogodine biti nenadmašna, definitivno je ona MBL-ova. Ekstremni 101 radialstrahler liga je za sebe, kao i svih prošlih godina, a MBL-ovcima ne pada na kraj pameti mijenjati konja koji pobjeđuje. O zvuku stojedinice i referentne linije nemamo reći ništa što već ranijih godina nismo rekli. I ove je godine bilo jednako, samo još malo jače začinjeno luksuzom po ukusu bjelosvjetskih superbogataša poput, primjerice, audiofilskih edicija CD-a s 24-karatnom pozlatom, popraćenih gostovanjima samih glazbenika (mahom klasičara) koji su u projektu sudjelovali. S druge strane, ove smo godine prvi puta primijetili da MBL, doduše vrlo sramežljivo, pokušava približiti svoj ekstremni high-end i 'običnoj raji' pa tako uređaje iz svoje najnovije linije Corona nude gotovo u bescijenje, do mizernih 10 000 eura (dakako, iz njihove perspektive to je tringelt u odnosu na blizu pola milijuna eura koje treba izdvojiti za 101-ce i Reference Line). Jedinu zamjerku MBL-u uputili bismo na interijer njihove slušaonice. Naime, ove su godine izlagači općenito poradili na akustici i dizajnu svojih interijera, pa tako i MBL. Gato Audio je, primjerice, usred sobe iskrcao par hvati cjepanica za svoj lažni TV kamin, dok se u većini ostalih soba našlo podosta svakojakog raslinja. No, kako u svemu, tako i u ovome, MBL je u svom kraljevstvu zlatnog diska ipak možda malo pretjerao s temom džungle te je silna paprat na trenutke izrazito smetala kako slušanju, tako i gledanju njihove ekstremne predstave za gospodu i pustolove. Kako su krenuli, ne bi nas nimalo iznenadilo da sljedeće godine u njihovoj slušaonici posjetitelji vise s lijana (s obzirom na njihov smisao za humor, nije ni potpuno nemoguće da netko popali ideju :)).
Jedna od godinama postojano kvalitetnih prezentacijskih soba bila je i TAD-ova; ugodan, prostran i ukusno, s mjerom i profesionalno, uređen interijer u kojemu su dominirali Reference One zvučnici pogonjeni M600 balansiranim monoblokovima. Izvori su bili D600CDP i računalo, a kao pretpojačalo najnoviji uradak - C2000. Sve u svemu jedan vrlo fluidan, prirodan i fino izbalansiran zvuk, dinamičan i energičan, ali nikad agresivan. Kada jedna tvrtka složi kompletan sustav (od izvora do zvučnika) u rangu vrhunskog high-enda, to je svakako hvalevrijedan pothvat jer time pokazuju da su uistinu pravi majstori svoga zanata i vrhunski profesionalci, s 'ključ-u-ruke' rješenjima koja svojim kupcima štede živce i glavobolju optimalnog sparivanja komponenti u sistem iz snova. Rijetke su takve firme i već ih zbog toga treba posebno honorirati. Za ilustraciju, Constellation Audio također je koristio TAD-ove Reference One zvučnike u svojoj slušaonici, ali tamo čarolije jednostavno nije bilo. Jasno se čuo karakter TAD-ovih zvučnika (koji naginje na tamniju stranu), ali je u reprodukciji zvuka nedostajalo kontrole, fluidnosti i energije kakvu smo ranije čuli u TAD-ovoj sobi.
 |
 |
Reference One speakers and amplification (D600 CDP, C2000 preamplifier, M600 monoblocks) fromTAD LabsReference One specifications: 3-way bass vented box; concentric midrange and tweeter cones; frequency response 21Hz-100kHz; sensitivity 90dB; nominal impedance 4 Ohm; weight per unit 150kg. |
|
Još jedna tvrtka koja svojim kupcima nudi kompletna rješenja jest Avantgarde Acoustic. Ove su godine u sobi Avantgarda svjetla pozornice bila uperena u njihov novi zvučnik, aktivni tropojasni Zero One. Ne pretjerano atraktivnog dizajna, osobito pored referentnih i ulaštenih jarkocrvenih horni koje su praktički zaštitnih znak Avantgardea, Zero One nikako nije izgledao kao produkt logičnog slijeda razmišljanja dizajnera i audio-inženjera Avantgarda, već kao radikalan i potpuno neočekivan zaokret u filozofiji tvrtke. Oštrih rubova i velike ravne prednje plohe, sterilne bijele ili tamnosive boje, prenizak za samostojeću izvedbu, prepun visokosofisticirane elektronike koja može sve što zamislite, ovaj aktivni zvučnik ostavlja dojam komada pogipsanog zida koji svira posve prosječno, malo 'presvijetlo' i bez oduševljenja. Teško se bilo oteti dojmu da se radi o nekoj šali i da je Zero One tek neuspjela satirična uvertira za pravi high-end show koji će uslijediti. Očigledno nismo shvatili smisao ovog Avantgardovog poteza i dopuštamo mogućnost da zvučnik na tržištu postigne rezultat vredniji spomena od loše satire, ali u to baš od srca sumnjamo.
Zero 1 active speaker from Avantgarde Acoustic
Specifications: 3-way speaker with tweeter and midrange horns; each of the horns is driven by a 50-Watt power amplifier whereas the woofer is driven with a dedicated 400-Watt power amplifier; horn sensitivity about 104dB; frequency response 30Hz-20kHz; DSP-based crossover with room adjustment.
S velikom radoznalošću i ne manjim očekivanjima ušli smo u sobu Living Voicea. Svi ti hvalospjevi koje smo o Vox Olympian zvučnicima do tada čitali podigli su letvicu naših nadanja dosta visoko i sada je konačno došao trenutak da se i sami uvjerimo u njihovu izvrsnost. U prvi mah, vizualni dojam dominira utiscima i u oči upada razmetanje različitim sjajnim metalima, ulaštenom drvenarijom, ukrasnim pločicama i konstrukcijama u čudnom kontrapunktu s nezgrapnom kutijetinom subwoofera (zvanog Elysium) postavljenog sa strane. Na promo slikama je to izgledalo daleko ljepše, ekskluzivnije i zanimljivije. Kada smo se domogli centralnih pozicija za slušanje, blještavilo prvog dojma već je počelo jenjavati te se širom otvorenih ušiju u miru posvetismo slušanju. Unutra su sve najbolji driveri - TAD i Vitavox. Cijela skretnica je vani. Oko 2000 radnih sati utrošeno na izradu. Košta preko 200 000 funti. Pa to ne može biti loše! I nije loše, ali nije ni tako dobro kao što sav taj propagandni materijal i cijena sugeriraju. Korektan, ali uglavnom ukočeno dosadnjikav i neinvolvirajuć zvuk. Kao komad lijepog, ručno rađenog namještaja i statusnog simbola koji po potrebi može i nešto sviruckati na neobaveznom druženju uz šarene koktelčiće i kanapeiće s iranskim kavijarom (jer Beluga je taaaak passé) i kraljevskim lososom - odlična stvar. Kao zvučnik koji slušate sklopljenih očiju, sami u kovitlacu glazbenih bravura, preplavljeni emocijama - ne baš. S obzirom da je zvučnike pogonila Kondova amplifikacija - Ongaku pretpojačalo i Gakuoh push-pull monoblok pojačalo s 300B (plus KSL DAC i CEC TLOX CD player) - zaista smo bili predisponirani za slijepo obožavanje ovoga sistema, ali sudbina je očito drugačije htjela jer mi kroz vrata toga obećanog audiofilskog raja nismo uspjeli proći.
Vox Olympian loudspeaker from Living Voice and Kondo amplification
Kada već govorimo o upečatljivom dizajnu, moramo istaknuti i Auris Audio iz susjedne nam Srbije. U njihovoj smo sobi proveli ugodnih 15-ak minuta slušajući nešto sasvim drugačije i krajnje egzotično za minhenski sajam - Leb i Sol i Sanju Ilić s Balkanikom. Čitavo vrijeme ugodno društvo pravio nam je domaćin i CEO gospodin Milomir Trošić, od kojega smo saznali ponešto i o drugoj strani medalje, onoj izlagačkoj, te nemalim poteškoćama i financijskim izdacima proizvodnje (s kojima muku muči čitava ex-Yu regija, Hrvati pogotovo) i samog nastupa na sajmu. Izlazno SE monoblok pojačalo Tpianta (iz grčkog 'τριαντα', što znači 30) snage 30-ak W temelji se na ruskoj izlaznoj cijevi GM70 te DC-coupled cijevi 6SN7 i 2A3 (dale, bez veznih kondenzatora) i koristi Trafomatic transformatore. U originalnom kućištu od sjajno lakiranog drva bijele boje i zagasito crvene kože, 'hand made in Serbia', pojačalo je vizualno prilično odskakalo od ostatka konkurencije, što ni u kom slučaju nije lako postići na najvećem europskom sajmu ovoga tipa i jednom od najvećih u svijetu. Što se zvuka tiče, nije nam trebalo dugo da dođemo do zaključka da Tpianta izuzetno dobro kontrolira ne tako poslušne i još malčice neusvirane Solo M zvučnike švedskog Engelholm Audia. I svi ostali aspekti dobrog zvuka bili su obilato zastupljeni (dinamika, pozornica, mikrodetalji, timbralni balans itd.) pa nam je ostalo samo naslućivati krajnje domete ove amplifikacije (i pripadajućeg pretpojačala) u nekoj visokoosjetljivoj zvučničkoj kombinaciji. U usporedbi s ostalim sistemima koje smo na sajmu čuli, Auris Audio bez dvoumljenja možemo svrstati u TOP 20. Budući da Tpianta cijenom od 17 000 eura pripada jeftinijem high-endu, pojačalo bez problema možemo svrstati i u vrh 'best buy' ljestvice izloženih proizvoda. U svakom slučaju, Auris Audio zaslužuje sve čestitke na odvažnom i originalnom ulasku na high-end tržište i daje nadu da bismo za života možda mogli čuti i hrvatske proizvode ili barem domaću koprodukciju na ovako prestižnom sajmu potrošačke audio elektronike.
Auris Audio
Za kraj ovoga dijela, izdvojit ćemo još jedan zanimljiv susret, s još jednim (uvjetno rečeno) 'našegorelist' izlagačem. Naime, prolazeći prizemljem gdje su uglavnom samo nijemi eksponati, za oko nam je zapeo zanimljiv dizajn cijevnog pojačala Rike Audija. Izlazna cijev je T1610 KR Audia, monstrum među triodama, dok je pobudna cijev nama dobro znana Siemensova C3m. Motajući se oko Rikeovog štanda u potrazi za nešto više informacija o pojačalu, pristupa nam izlagač i progovara ni manje ni više nego hrvatskim jezikom. Bio je to Georg. Vidio je na našim pressicama odakle smo (Moxtone Lab, Croatia) i odmah nam se pohvalio svojim 'domaćim' korijenima, dodavši da mu sestra živi u blizini Zagreba. U desetak minuta neobaveznog razgovora, doznali smo štošta, ali za ovu priču najbitnije je reći da je pojačalo (zvano Edzard) smješteno u konstrukcijski zanimljivim kućištima od nekoliko slojeva, nastalima u želji da se što više smanji negativan utjecaj različitih vibracija i elektromagnetskih polja. Monoblokovi imaju odvojena napajanja, a cijela je izvedba teška oko 200 kg, dok snaga pojačala iznosi, za single-end respektabilnih, 50W po kanalu. Baš bismo voljeli da se moglo poslušati. Rike Audio (inače njemačka tvrtka) bavi se i proizvodnjom visokokvalitetnih PIO kondenzatora, vrijednosti od 0,01 do 30µF, koje u svojim proizvodima koriste i neka dobro poznata imena njemačkog high-enda. Mi smo na dar dobili dva komada, koja ćemo s veseljem isprobati prvom prilikom. Dobra vijest je da Rike Audio trenutno traži zastupnike i za naše prostore pa ako ima ozbiljno zainteresiranih, javite nam se i drage volje ćemo vam proslijediti Georgove kontakt podatke (ili jednostavno kliknite na ovdje dan link na njihovu stranicu).
Rike Audio single-ended class A monoblock power amplifier with separate power supply.
It uses the KR Audio1610 triode as the output tube, with the Kron 300B and Siemens C3m in driver stages. The rated power is 50W at 8 Ohm.
The amplifier boasts a very special anti-resonant chassis and weighs around 100 kg per unit, all at a price of cca EUR 370,000.
Ovime smo došli do kraja prvoga dijela. U drugom dijelu otkrivamo nama najveće iznenađenje ovogodišnjeg sajma pa ako vas zanima....
COPYRIGHT NOTICE
This material is not public domain. It is provided for your personal use only and may not be reproduced, re-distributed, re-transmitted, copied or otherwise used in any form without the express written permission of the author. You may not upload this material to any public server, on-line service, network or bulletin board without the prior written permission of the author.
The use or copying of the contents of this page, in whole or in part, for any commercial purpose is expressly prohibited.